Приказивање постова са ознаком PHOTO (ILLUSTRATION) / FOTO (ILUSTRACIJA)). Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком PHOTO (ILLUSTRATION) / FOTO (ILUSTRACIJA)). Прикажи све постове

Book cover design and photo-illustration / Dizajn i foto-ilustracija naslovne strane knjige („Ne zaklanjajte mi Sunce“)

Book cover design and photo-illustration / Dizajn i foto-ilustracija naslovne strane knjige: Senka Vlahović
Publisher / Izdavač: Banatski kulturni centar, Novo Miloševo, Srbija / Banat Cultural Center, Novo Miloševo, Serbia, 2019.


Book cover illustration / Ilustracija naslovne strane knjige („Žena sa dušom kameleona“)

Book cover illustration, technique: digital photo manipulation
Photo-illustration and design by: Senka Vlahović
Model: Aleksandra Kuprešanin
Author of the 
novel: Mariana Kunbar (Israel)
Title of the 
novel: „Žena sa dušom kameleona“ („A woman with a soul of chameleons“)
Publisher: Banat Cultural Center, Serbia, 2018.
 

„Ova žena u meni jača je nego što sam mislila. Njena duša kameleona umela je da se prilagodi svakoj situacji i preživi. Mislila sam da će odavno odustati. Više je ne poznajem. Ali ona je tvrdoglava i ponovno se rađa.“ (odlomak iz romana)



"The Whisper of the Muse", eckermann.org.rs

Objavljeno u / Published in: 
"ECKERMAN: Web časopis za književnost" / "ECKERMAN: Web Journal for Literature"

Fotografja / Photography: Senka Vlahović
Model / Model: Teodora Vlahović
Inspirisano radovima / Inspired by: Julia Margaret Cameron







Pesma i slika

Ovo nije umetnost. Ovo je ispovedanje vekova. Kad nemaš kome, piši sebi, Bogu i dalekom nepoznatom prijatelju. Biti pesnik je velika patnja. Biti čovek, još veća.

Odmetnik od kičice. Pesmom laviram i graviram, u knjigama, šrafure duše u stotine otisaka, da razmnožene do mnogih srca dođu, otvore ih i stvore prizore u njima meni nepoznate.

I pre slike, reč. I posle slike, reč. I u slici, reč. Pretače se, reinkarinira iz jednog oblika u dugi. Njeno veličanstvo reč i njeno podveličanstvo pesma. Pesma u slici, pesma u reči i ona neiskazana – uvek je meni kad u kućicu puževu zavučem se i samo za Boga znam.

Biti pesnik je velika tajna, i radost.

Senka Vlahović

Iz knjige: Ukorenjeni u Nebu: prozaide/foto-ilustracije

Book cover illustration / Ilustracija naslovne strane knjige („Zlatokosi i Barbel“)

Short stories book cover illustration, technique: digital collage
Illustration and design by: Senka Vlahović
Author of the book: Violeta Bjelogrlić
Title of the book: „Zlatokosi i Barbel“ („Zlatokosi and Barbel“)
Publisher: Banat Cultural Center, 2018.




− Tvoje čizme od crvene teleće kože su ostale kod mene kada si otišla ‒ rekao je. 
− I gde su sad? 
− Vise sa lustera u drugoj sobi. 
U tu drugu sobu nisam ušla. Došla sam juče popodne i dan smo proveli u ovoj prostoriji sa prozorom i krevetom. Ne znam ni koliko soba ima. 
Zacvokotala sam. Voda se ohladila. Izašla sam iz kade, i on me uvio u crveno karirano ćebe. Onda sam otišla u tu drugu sobu da vidim šta tamo ima. Čizme su se ljuljale zakačene za luster. Stajala sam i gledala kako se klate; malo, jedva se videlo, ali se klate. Ušao je tiho i stao mi iza leđa. Uplašio me kada je progovorio. 
− Nemoj stajati tako bosa. Prehladićeš se. 
− Zašto moje čizme vise s lustera? 
− Kad si otišla zakačio sam ih. Dok se ljuljaju i ti si živa. Postoji nada da ćeš se vratiti. 
− Kao u bajci − rekla sam, ne pominjući da je, dakle, postojala šansa i da ne budem živa, i da se ne vratim, i da je računao s tim. 
− Kao u bajci − ponovio je.

Violeta Bjelogrlić

Book cover design and illustration / Dizajn i ilustracije naslovne strane knjige („Rubovi sna/Muchille viselor”)




Dušan Vasiljev: „Rubovi sna/Muchille viselor” (prevod na rumunski: Ivo Munćan)

Book cover illustration / Ilustracija naslovne strane knjige („Nebo je svuda iste boje“)

Poetry book cover illustration, technique: digital collage
Illustration and design by: Senka Vlahović
Author of the book: Ivana Papeš Bogosavljev
Title of the book: Nebo je svuda iste boje (The sky is the same color everywhere)
Publisher: Banat Cultural Center, 2018.




Ivana Papeš Bogosavljev



SVETLOST

Ukrala sam zvezdu Severnjaču
i sakrila je u sarkofag
na suprotnoj strani sveta.
Poljubila sam mesec
usnama od žada
i utrnula mu sjaj.
Suncu sam pucala
pravo u srce.
Svetlost me više neće boleti...


SVETLOST JE MOJA BOL

Stiskam telo u haljini
boje mesečine.
Prosula sam uspomene po tepihu
i gazim ih bosim stopalima
dok odlazim po češalj
da raščešljam talasastu crnu kosu.
Stopala bole...
Pogled na uredan krevet
govori da nisi tu.
Prebacujem kaput izlizan od čekanja
i izlazim u popodne
koje će upiti moje mirise
i stopiti me sa vetrom koji danima kida.
Ipak, danas je more oko mojih zenica mirno.
Osećam poglede na sebi
i želim povikati:
Ne, nisam nikome popila krv!
To je karmin razmazan po usnama,
jer tako želim! ali ostajem nema.
Haljina boje mesečine i dalje me steže,
a more oko zenica i dalje je mirno.
Uskoro će noć
i čežnja koja korača uz mene
nestaće poput senke.
Nemam problem sa mrakom.
Svetlost je moja bol!

REMORKER

Tražim se još
po rubovima otupele pameti.
Odišem mudrom tišinom
dok dlanovima, kao glinu,
oblikujem sećanja.
Privezala sam mesec
za ivicu prozora
i putujem crnilom svemira.
Mir ću pronaći
kad usidrim čekanje.


DOK SAM ČEKALA

U pećinama dalekih svemira
čekala sam da presuše suze,
da sunce pocrveni na kraju dana
i nasluti bol.

Čekala sam da duga izgubi boje
i da mrak halapljivo pojede zoru.
U vrtlogu dubokog mora
čekala sam da me proguta čeljust
i ispljune moje kosti.

U ćutanju tkala sam mudrost
i mrenom zamaglila daljine.
U pukotinama neba zasadila sam maline.
Sada sam spremna.


MELODIJA

Pleteš mrak u mojoj kosi
jer znaš koliko ne volim svetlo.
Biraš najlepše note
iscrtavajući violinski ključ
iz tačke mog pupka.

Ti – virtuoz na violini,
Ja – žena stvorena od peska.
Susreti su bezvremeni
u melodiji prepoznavanja,
iako mi nismo večni.

Zauzdaj ždrebicu u meni
i poteci mojim postojanjem,
ali uvek sačekaj noć.
Crno je moja boja,
crno mi najbolje stoji.


RASTANAK

Ne želim više biti ovde
na izlizanim padinama tvog srca,
sa kojih bih u ponor
mogla za čas.

Ni u uglu oka tvog
ne bih da postojim
jer znam koliko je loš
tvoj periferni vid.

Ne želim više biti ovde,
ne želim ni pokušati.
Nebo moje nije na tvojim grudima
i granice mog postojanja niko ne nazire.

Moje ime je Sloboda.
Ja samo uz vetar
umem hodati.




Book cover illustration / Ilustracija naslovne strane knjige („Šaka mraka“)

Poetry book cover illustration, technique: digital collage
Illustration and design by: Senka Vlahović
Author of the book: Mariana Kunbar
Title of the book: Šaka mraka (Handful of darkness)
Publisher: Banat Cultural Center, 2018.


Mariana Kunbar: Šaka mraka

Žena sam
moje su ruke karike
koje vezuju uglove hladnih odaja
i u dom ih pretvaraju,
beton sam, zid oslonac
gde oni koje volim menjaju poraze za pobede,
moje molitve Bog uslišuje
dok puštam vetar u njihova jedra,
kao magija su grudi moje
na njima oni koji su iz srca izašli
glavu naslone i ozdrave.
Ponekad, čini mi se
da sam samo komad zelenog drveta na vatri
koja sprečava da ostali ne sagore.
Na kraju dana kada se svi povuku u svetove svoje
postajem usamljena stabljika u pustinji
koja fatamorganu sanja,
blesavi pajac koji suze osmehom skriva
sanjar koji bi svojih pet minuta i šaku mraka
da svojoj tuzi otvori njedra i zagrli je:
„Oh, moja tugo, moja drugo.”
Nije ovo žal za mladošću koja u nepovrat ode,
već čežnja što srce mi ludo još uvek zadrhti
za ukusom lude želje na usnama
pa pogled mi postaje razuzdan i gladan
zbog netaknutog neba u mojim očima.
Nešto u srcu se zaustaviti ne može
odćutano, potisnuto, nekazano
zacvili, zareži, zavapi,
da izađe bi, neće da se skriva
dok bol postaje olovka
osećam u mraku da živa sam, živa!
A sutra, kada jutro novi dan probudi
život s novim iskušenjem zavreba
niko neće znati, ni slutiti neće
da ovom gladnom srcu vučice
samo malo, malo nežnosti treba.