Omaž knjizi kroz unikatne knjige-skulpture (Izložba knjiga Zorana Vidakovića)

Putujuća izložba knjiga Zorana Vidakovića Otk(r)ivanje srca: Mnogocrtje, višeglasje, oblici i svjetlopisi (Prijateljska sinergija – Umjetničke knjige u jednom primjerku)


Knjigu, pored toga što je najznačajnija civilizacijska tekovina duhovnog bića čoveka, standardizovani grafički proizvod, danas čak i elektronski digitalni proizvod (e-knjiga), možemo posmatrati i kao umetnički objekat, ako je sagledavamo kao celinu, dakle zajedno i njen tekstualno-likovni sadržaj i njeno fizičko postojanje, njen izgled i grafičku stranu: obim, vrstu papira, format, povez, vrstu štampe... S ovog stanovišta, svaka knjiga je umetnički objekat, neki bolji, lepši i originalniji, a neki i ne...

Ali kada se susretnemo sa knjigama koje koncepcijski osmišljava, ručno izrađuje i povezuje Zoran Vidaković (Đurđevac, Hrvatska) u saradnji sa književnicima i likovnim umetnicima (koje međusobno povezuje neka posebna, iskrena i spontana vrsta umetničke komunikacije koju su ovi autori nazvali prijateljskom sinergijom), vidimo vrhunac teze o knjizi kao umetničkom objektu koju čak, u ovom slučaju, možemo okarakterisati i kao svojevrsnu skulpturu, naročito ako bismo je videli negde van konteksta izložbe ručno rađenih knjiga.

Zoran Vidaković pravi knjige od najraznorodnijih materijala, vlada različitim vrstama poveza knjiga, ali on je mnogo više od kreativnog knjigovesca kako se na prvi pogled čini. On bira saradnike i umetnike sa kojima će knjigu kreirati, koji su zapravo koautori ovih knjiga. On bira tekst i ilustracije tako što, na primer, prvo bira likovni sadržaj za knjigu koji obagaćuje nekim dodatnim tekstom ili obrnuto, on pravi najraznovrsnije kombinacije reči i slika različitih autora i time u stvari preuzima ulogu i izdavača, i glavnog urednika, i likovnog urednika, zatim onoga ko knjigu izrađuje, knjigovezca, pa i svojevrsnog priređivača-autora, koji je zapravo više od koautora. Ovo je veoma zanimljivo sa stanovišta produkcije knjige, koja u normalnim okolnostima nastaje zajedničkim radom daleko većeg broja saradnika i učesnika u procesu nastajanja knjige.

U zavistnosti od toga čije umetničko, literarno ili likovno, delo Zoran Vidaković odabira da pretvori u jednu od knjiga-skulptura, on prema nekom instinktu, nahođenju, inspiraciji i ličnom umetničkom odnosu prema datom delu, uvek drugačije kreira oblik knjige, kućicu u kojoj će stanovati reč ili slika drugog umetnika.

Posmatrajući ove knjige, pažnju zaokuplja igra sa meterijalima, oblicima i mogućnostima kako sve knjiga može da izgleda, a da nismo mogli ni da zamislimo da bi takva knjiga mogla biti. Ta dečja, naivna, a opet sasvim ozbiljna, igra u kojoj ove knjige nastaju čini da pomislimo da bi svako od nas, i da nije umetnik, mogao u nekom trenutku napraviti knjigu od elemenata koji su mu dragi i postati umetnikom knjige. Nekad su se i pravili spomenari koju su se u novom vremenu preselili u foldere računara...

U ovim knjigama nema mnogo teksta, čini se da je primarna slika, vizuelnost, ili ilustracija zapravo. Vizuelni komunikacijski kod ovih knjige je i veoma značajan komunikacijski kod trećemilenijumskog čoveka koji živi brzo i na svakom koraku nailazi na mnoštvo vizuelnih poruka, na ulici, na reklamama, na pakovanjima proizvoda koje kupuje, upotrebnim predmetima, internetu, štampi, TV-u... Da li će slika u vremenu budućem potisnuti reč i da li ćemo zaista živeti u galaksiji slike, to za knjige Zorana Vidakovića i nije važno. One će opet biti knjige-umetnički objekti-skulpture koje ne mare za ovu dilemu savremenog čoveka – šta će biti sa knjigom?

Ilustrativni element ovih knjiga kreće se od ručno slikane ili crtane ilustracije u raznim tehnikama, preko fotografija, kolaža, do keramike, platna, ali i od figuralnosti pa sve do apstrakcije. Svaka knjiga je priča za sebe, jer su i autori ilustracija ili tekstova svi potpuno različiti. Ono što ih objedinjuje je Zoran Vidaković.

Zoran Vidaković je izložbom umetničkih i ručno izrađenih knjiga napravio svojevrstan omaž knjizi, divljene knjizi, njenom veličanstvu i njenoj neprikosnovenosti i mnogolikosti načina na koji ona može da komunicira. A ona očigledno komunicira ne samo rečju, slikom, već i materijalima, onim što osetimo na dodir, zapreminom i oblikom koji zauzima u prostoru.

U vremenu medijske prezasićenosti, sve prisutnije e-knjige, velikog povećanja produkcije novih naslova i nepokolebljivog podleganja knjige uslovima tržišta, umetničke knjige Zorana Vidakovića i njegovih prijatelja predstavljaju suštu suprotnost – jedinstvene, originalne, unikatne, ručno rađene, nepotkupljive i nekomercijalne primerke koji ne koketiraju sa ukusima i zakonima profita – već su pravi umetnički artefakti, objekti ili skulpture, izrađeni u po jednom jedinom primerku kako bi postojali svaki ponaosob kao originalno svedočanstvo i omaž u čast – knjige. 


Senka Vlahović