Putujuća izložba knjiga Zorana Vidakovića Otk(r)ivanje
srca: Mnogocrtje, višeglasje, oblici i svjetlopisi (Prijateljska sinergija
– Umjetničke knjige u jednom primjerku)
Knjigu, pored
toga što je najznačajnija civilizacijska tekovina duhovnog bića čoveka, standardizovani
grafički proizvod, danas čak i elektronski digitalni proizvod (e-knjiga),
možemo posmatrati i kao umetnički objekat, ako je sagledavamo kao celinu, dakle
zajedno i njen tekstualno-likovni sadržaj i njeno fizičko postojanje, njen
izgled i grafičku stranu: obim, vrstu papira, format, povez, vrstu štampe... S
ovog stanovišta, svaka knjiga je umetnički objekat, neki bolji, lepši i
originalniji, a neki i ne...
Ali kada se
susretnemo sa knjigama koje koncepcijski osmišljava, ručno izrađuje i povezuje
Zoran Vidaković (Đurđevac, Hrvatska) u saradnji sa književnicima i likovnim
umetnicima (koje međusobno povezuje neka posebna, iskrena i spontana vrsta
umetničke komunikacije koju su ovi autori nazvali prijateljskom sinergijom),
vidimo vrhunac teze o knjizi kao umetničkom objektu koju čak, u ovom
slučaju, možemo okarakterisati i kao svojevrsnu skulpturu, naročito ako
bismo je videli negde van konteksta izložbe ručno rađenih knjiga.
Zoran Vidaković
pravi knjige od najraznorodnijih materijala, vlada različitim vrstama poveza
knjiga, ali on je mnogo više od kreativnog knjigovesca kako se na prvi pogled
čini. On bira saradnike i umetnike sa kojima će knjigu kreirati, koji su zapravo
koautori ovih knjiga. On bira tekst i ilustracije tako što, na primer, prvo bira
likovni sadržaj za knjigu koji obagaćuje nekim dodatnim tekstom ili obrnuto, on
pravi najraznovrsnije kombinacije reči i slika različitih autora i time u stvari
preuzima ulogu i izdavača, i glavnog urednika, i likovnog urednika, zatim onoga
ko knjigu izrađuje, knjigovezca, pa i svojevrsnog priređivača-autora, koji je
zapravo više od koautora. Ovo je veoma zanimljivo sa stanovišta produkcije
knjige, koja u normalnim okolnostima
nastaje zajedničkim radom
daleko većeg broja saradnika i učesnika u procesu nastajanja knjige.
U zavistnosti od
toga čije umetničko, literarno ili likovno, delo Zoran Vidaković odabira da
pretvori u jednu od knjiga-skulptura, on prema nekom instinktu, nahođenju,
inspiraciji i ličnom umetničkom odnosu prema datom delu, uvek drugačije kreira
oblik knjige, kućicu u kojoj će stanovati reč ili slika drugog umetnika.
Posmatrajući ove
knjige, pažnju zaokuplja igra sa meterijalima, oblicima i mogućnostima kako
sve knjiga može da izgleda, a da nismo mogli ni da zamislimo da bi
takva knjiga mogla biti. Ta dečja, naivna, a opet sasvim ozbiljna, igra u kojoj
ove knjige nastaju čini da pomislimo da bi svako od nas, i da nije umetnik,
mogao u nekom trenutku napraviti knjigu od elemenata koji su mu dragi i postati
umetnikom knjige. Nekad su se i pravili spomenari koju su se u novom vremenu
preselili u foldere računara...
U ovim knjigama
nema mnogo teksta, čini se da je primarna slika, vizuelnost, ili ilustracija zapravo.
Vizuelni komunikacijski kod ovih knjige je i veoma značajan komunikacijski kod
trećemilenijumskog čoveka koji živi brzo i na svakom koraku nailazi na mnoštvo
vizuelnih poruka, na ulici, na reklamama, na pakovanjima proizvoda koje kupuje,
upotrebnim predmetima, internetu, štampi, TV-u... Da li će slika u vremenu budućem
potisnuti reč i da li ćemo zaista živeti u galaksiji
slike, to za knjige Zorana Vidakovića i nije važno. One će opet biti knjige-umetnički
objekti-skulpture koje ne mare za ovu dilemu savremenog čoveka – šta će biti sa knjigom?
Ilustrativni
element ovih knjiga kreće se od ručno slikane ili crtane ilustracije u raznim
tehnikama, preko fotografija, kolaža, do keramike, platna, ali i od
figuralnosti pa sve do apstrakcije. Svaka knjiga je priča za sebe, jer su i
autori ilustracija ili tekstova svi potpuno različiti. Ono što ih objedinjuje
je Zoran Vidaković.
Zoran Vidaković
je izložbom umetničkih i ručno izrađenih knjiga napravio svojevrstan omaž
knjizi, divljene knjizi, njenom veličanstvu i njenoj neprikosnovenosti i
mnogolikosti načina na koji ona može da komunicira. A ona očigledno komunicira
ne samo rečju, slikom, već i materijalima, onim što osetimo na dodir,
zapreminom i oblikom koji zauzima u prostoru.
U vremenu medijske prezasićenosti, sve prisutnije e-knjige,
velikog povećanja produkcije novih naslova i nepokolebljivog podleganja knjige
uslovima tržišta, umetničke knjige Zorana Vidakovića i njegovih prijatelja predstavljaju
suštu suprotnost – jedinstvene, originalne, unikatne, ručno rađene,
nepotkupljive i nekomercijalne primerke koji ne koketiraju sa ukusima i
zakonima profita – već su pravi umetnički artefakti, objekti ili skulpture,
izrađeni u po jednom jedinom primerku kako bi postojali svaki ponaosob kao originalno
svedočanstvo i omaž u čast – knjige.
Senka
Vlahović
