Senka Vlahović: „O ilustrovanju knjiga poezije: istorija, teorija, praksa"



112 str, ilustr. u boji, broš. povez, Banatski kulturni centar, 2013. god.
Cena: 600 dinara
Knjiga se može kupiti pouzećem na e-mail: 
banatskikulturnicentar@gmail.com


U Srbiji se moderno koncipirana ilustracija, uz vekovima prisutnu srednjovekovnu iluminaciju pergamenata i drugih rukopisa, stvara već nekoliko stotina godina. Od tada, objavljen je ogroman broj ilustracija srpskih knjiga, mnogi ilustratori sve do danas sarađuju sa inostranim izdavačima, ali teorija ne prati dovoljno ogroman praktični rad domaćih umetnika. Časopisa o ilustraciji nema, o pojedinim autorima, oblastima, periodima i ostalim temama u nespecijalizovanoj periodici štampano je i „rasuto” na hiljade zasebnih stručnih tekstova, postoje mnogi katalozi i monografije koje se bave segmentima, ali za prethodna dva veka je SAMO JEDNA SRPSKA TEORIJSKA KNJIGA u celini posvećena ovoj grafičkoj disciplini. To je „Ilustrovana štampa za decu kod Srba” Vesne Lakićević Pavićević iz 1994. godine. Ona ima samo 96 stranica!

Ovo je tek druga srpska autorska knjiga ovakve tematike.

Njena autorka je Senka Vlahović (1985), teoretičarka umetnosti, ali i sama ilustrator, grafički dizajner i multimedijalni umetnik. Diplomirala je 2007. godine na smeru primenjena fotografija u Novom Sadu. Specijalizaciju je 2011. stekla na temi „Ilustracija knjige pesama” kod profesora Bosioka Dorua. U vreme objavljivanja ove knjige okončava master studije na Akademiji umetnosti u Beogradu.

U svom delu autorka čitaoca, koristeći domaće i inostrane izvore i literaturu, prvo provodi kroz opštu istoriju, teoriju i praksu ilustracije. Ona potom pravi pregled ove grafičke discipline, primenjene samo na poeziju, u Srbiji i van nje, da bi na kraju sa opšteg plana prešla na posebni. Kroz primer sopstvenog rada na knjizi poezije „Večernji akt u devojačkoj sobi Lenke Dunđerski“ je in vivo prikazala sve etape kreacije i dileme sa kojima se, kao i svaki drugi ilustrator, sretala.

Ona je promišljala i samu prirodu ilustracije, kao i njene semantičke implikacije, jer je, inspirisane čitanjem poezije, prvo za sebe, nezavisno, slikala klasične slike (velik format, tehnika akril na platnu) koje su izlagane u galerijama. Potom je napravila krug, pa te slike digitalizovala, priključila tekstovima pesama i napravila nezavisnu maketu knjige. Potom je ideju razvila dalje. Te svoje digitalizovane slike je dijaprojektorom projektovala na tela muškog i ženskog modela, fotografisala ih je tako, i na kraju aplicirala na drugu štampanu verziju pomenute knjige poezije. U tekstu je pred čitaocem prošla sve praktične faze rada, od načina impregnacije slikarskog platna, do izbora četkice, kompjuterskog programa za obradu, vrste hartije za štampu i tipa printera.

I razumljivo i primenljivo za svakoga!

Slobodan Ivkov, urednik